DORINO MANZIN

Ovaj fascinantan pokus uvodi nas u dublje tajne ljudskog uma i naše poimanje stvarnosti. Ljudi spoznaju svijet oko sebe dominantno vizualnim osjetom.

Ukupni elektromagnetski spektar počinje s ekstremno niskim frekvencijama (ELF) s frekvencijom 3 Hz, tj. valnom duljinom od oko 100.000 km, pa sve do enormno visokofrekventnog gama zračenja koje može doseći frekvenciju do čak 300 EHz (što znači 3 x 10²⁰ Hz) i valnom duljinom od oko 1 pm (a to je 10^-12 m).

Vidljivi spektar kreće se od 400 THz za crvenu boju do 789 THz za ljubičastu (valna duljina od 380 do 750 nm). To zapravo znači da se sve ono što uopće možemo vidjeti kreće u rasponu od 370 nm. Drugim riječima, mi zapravo vidimo tek 3 bilijunti dio ukupnog vidljivog spektra. Kada to uzmemo u obzir, ustuknut će čak i najarogantniji znanstvenici. Mi doista nemamo pojma što je sve oko nas!

No, priča ide dalje!!! Škotski psiholog Harry McGurk još je 1976. obavio pokus multimodalne percepcije govora različitim usklađivanjem video i audio snimke, koji je kasnije i dobio naziv po njemu. Ukratko, taj pokus kaže – nemojte vjerovati čak ni onome što vidite!

Riječ je o audio-vizualnoj interakciji, tj. doživljaju jednog osjetila uz prisutnost drugog (u ovom slučaju, vida i sluha). Učinci interakcije posebno su uočljivi kad se podražaj jednog osjetila može interpretirati na više načina. McGurkov učinak primjer je kako reagiramo na konfliktne informacije dobivene s pomoću dva osjetila. Ako netko izgovara BA... BA... BA..., a gledamo u usta koja se pomiču kao da ista osoba izgovara FA... FA... FA... što mislite, što ćete čuti? BA ili FA? Možete pomisliti: Pobogu, kakvo je ovo glupo pitanje? Pa čujem ono što čujem...

Mislite? Uostalom, pogledajte isječak iz jednog dokumentarca BBC-a:

alt=""

Najviše nas može uznemiriti činjenica da čak i kad znamo što se zbiva, ne možemo se oduprijeti McGurkovu učinku… a to je tek jedan od primjera nevjerojatnog ustroja realnosti. Za kraj, mogu još samo ponoviti jedno često postavljano pitanje: Koji k… uopće znamo!?

30. studenog 2011.

PRETHODNA KOLUMNA

Novogodišnji izazov