Iako su u posljednjih sto godina mnogi medicinski istraživači i znanstvenici širom svijeta definirali blizu 300 terapija koje su se pokazale izuzetno uspješnim (i do 100 %) u liječenju raka, službena medicina prihvaća samo tri metode:

- kirurško odstranjivanje tumora,
- zračenje X- zrakama,
- kemoterapija.

Sve tri metode sakate i razaraju ljudski organizam i zapravo samo tretiraju posljedicu, ali ne i uzrok bolesti. Je li liječenje doista cilj suvremene medicinske znanosti?

U najširem smislu kemoterapija je medicinski tretman u kojem se određenim kemijskim sredstvima, koja se ubacuju direktno u krvotok, truju i ubijaju stanice u ljudskom organizmu. Cilj je da se ubiju kancerozne stanice. U tu svrhu koristi se brojnim spojevima ili njihovim kombinacijama koje sprječavaju brzu diobu stanica. Kako se putem krvi praktično prenose kroz cijeli organizam, te toksične kemikalije ubijaju i mnoge zdrave stanice i čine golema razaranja u čitavom tijelu.

Koliko su te tvari toksične govori i to što liječnici, medicinski tehničari i sestre koji ubrizgavaju pacijentima ovaj "lijek" obvezno nose specijalne zaštitne rukavice i naočale jer i samo mala količina tih kemikalija u dodiru s kožom može izazvati teške opekotine.

Ako u bolnici prilikom rada ili transporta dođe do prosipanja izvjesne količine kemikalija kojima se koristi u kemoterapiji, proglašava se biološka opasnost. To zahtijeva posebne mjere opreza, a stručnjaci u specijalnim odijelima moraju pozorno očistiti sve površine koje su bile u dodiru s kemikalijom i to po specijalno propisanim protokolima. Nije li čudno da se tim otrovnim kemikalijama "liječe" ljudi i ubacuje im se to direktno u krv?

Prvi lijek koji je napravljen za potrebe kemoterapije je "salvarsan" i njega je još 1909. godine napravio Paul Ehrlich za borbu protiv sifilisa, za što je dobio i Nobelovu nagradu.

Za same pacijente kemoterapija je iznimno teško mučenje ravno srednjovjekovnoj inkvizicijskoj torturi. Pored mučnine koja se javlja, ne samo tijekom primanja tih otrova u organizam nego i nekoliko dana, pa i tjedana nakon toga, dolazi do teških oštećenja na staničnoj razini u čitavom organizmu.

Najprije se uništavaju krvne stanice, crvene i bijele i sprječava se njihova dioba.  Dioba stanica u organizmu je stalni proces i to je esencija života. Zbog toga se ubacuju u krv drugi lijekovi koji potom podižu razinu bijelih krvnih zrnaca.

Na sluznici usne šupljine javljaju se teške ulceracije, gdje je koža toliko uništena da završeci  živaca postaju ogoljeni. Uzimanje hrane i vode tako postaje nepodnošljivo zbog osjećaja pečenja i žarenja.

Ali bez brige, kažu educirani liječnici, jer i za to postoje specijalne otopine za ispiranje usta. Isti tip ulceracija javlja se na crijevima što za posljedicu ima teške proljeve. No farmaceutika je i za to napravila neke lijekove koji se mogu davati kako bi se tegobe makar malo ublažile. Naravno, na istom principu strada i mjehur.

Kemoterapija (čitaj "trovanje") izaziva pad imunog sustava, gubitak apetita, i logično, konstipaciju. Vjerovali ili ne, suvremena medicina 21. stoljeća sve to naziva LIJEČENJEM.

Čega? "Malignog tumora", kažu, "jer on se mora smanjiti ili uništiti. Drugog načina osim kemoterapije, radijacije ili sječenja nožem – NEMA", kažu educirani liječnici!

Kako je moguće da i nakon gotovo sto godina otkako se vrše istraživanja u liječenju raka, na koja je potrošeno dosada najmanje bilijun dolara, NEMA bolje terapije? Što je radila medicinska znanost sto godina, kada za liječenje raka nije uspjela naći nešto manje otrovno, manje štetno i manje mučno?

Istina je, međutim, da danas u svijetu postoji najmanje 300 različitih veoma uspješnih terapija za liječenja raka, ali se uporno sve vode kao "alternativne". Vodeći svjetski zdravstveni autoriteti i dalje prednost daju trovanju, pečenju i sječenju, baš kao i prije sto godina.

Tko je to zaustavio medicinsku znanost na razini otprije sto godina? Učinila je to je jedna mala, ali moćna interesna grupa kapitalista kako bi osigurala svoj profit.
Upravo 1920. godine farmaceutska, kemijska i naftna industrija (mnogi lijekovi se prave sa supstancama koje se dobivaju iz derivata nafte) udružile su svoj biznis, a njihovi vlasnici ukrstili su vlasničke strukture u svim vodećim kompanijama iz navedenih oblasti. Tako je nastao korporativni biznis farmako-petro-kemijske industrije.

Njihove transnacionalne korporacije danas pokrivaju praktično čitavo svjetsko tržište kemijskim i farmaceutskim proizvodima, tržište nafte, medicinske opreme i opskrbu vodećih svjetskih kliničkih centara.

Samo u liječenju raka korporativni biznis danas obrće preko 200 milijardi dolara godišnje i najveći dio kolača odlazi onima koji su za sebe zgrabili najveći dio tržišta. Korporacija Bristol-Myers danas je glavni svjetski opskrbljivač kemijskih supstanci za kemoterapiju. Njeni su ljudi u upravnim odborima vodećih svjetskih bolnica i istraživačkih centara. Bristol-Myers opskrbljuje pola svijeta lijekovima za kemoterapiju. Članovi upravnog odbora te tvrtke istodobno su bili i na čelnim funkcijama u američkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI).

Primjerice, Paul A. Marks je predsjednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Kettering i istovremeno direktor moćne kompanije Pfizer, koja proizvodi lijekove kojima se koristi u kemoterapiji. James Robinson je član upravnog odbora Sloan-Ketteringa i direktor Bristol-Myers-a. Sve je to razlog zašto su bolnica Sloan-Kettering, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Američka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lijekove (FDA), uključeni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti.

O radu te kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi "Svijet bez raka" Edward Griffin još 1974.

Kemoterapija je iznimno unosan posao. Za doktore, bolnice i farmaceutske kompanije... Medicinski establišment želi da svatko slijedi točno isti protokol. Oni ne žele da industrija kemoterapije podbaci i to je prepreka broj jedan za bilo kakav progres u onkologiji, kaže dr. Glenn A. Warner, M.D.

Većina liječnika ni pacijenata nije u stanju prihvatiti to da je kemoterapija obična prijevara. Nije li izvan pameti da danas moderna medicina 21. stoljeća primjenjuje liječenje kemoterapijom koja je nastala još 1909., od koje opada kosa, razaraju se tkiva, a ljude uvodi u paklene muke?

Je li vam neobično to što se u kemoterpapiji koristi čak i kemikalijama koje se istovremeno rabe kao bojni otrovi (npr. citotoksin bis2-kloroetil-sulfid poznat zbog mirisa kao senf-gas). I sve to košta od 300 tisuća do milijun dolara. Tko je odredio tako visoku cijenu tretmana otrovima? Znate li tko danas sjedi u upravnim odborima tih eminentnih svjetskih klinika?

ČIME SE OPRAVDAVA KORIŠTENJE KEMOTERAPIJE?

Jedini način da se opravda korištenje kemoterapije i zračenja je značajno produženje života pacijenta u usporedbi s onima koji se liječe drugim alternativnim metodama. To znači da je kemoterapija (nakon kirurgije) jedini način da se tumor, ako ugrožava život, smanji ili eliminira.  Imajte u vidu da nije svaka maligna izraslina na vitalnom organu i da mnoge ni ne predstavljaju smetnju vitalnim funkcijama.
Točno je da će se tumor na taj način brzo smanjiti, ali smanjit će se i vrijeme preživljavanja pacijenta.  Evo što o tome kaže dr. Philip Binzel koji se više od trideset godina bavio tumorima:

Kada se otkrije da netko ima tumor, prvo što liječnici razmatraju je što da učine s izraslinom. Kada takav pacijent prima kemoterapiju pozornost je liječnika najčešće okrenuta tome što se događa s tumorom, a najvažniji je cilj njegovo smanjivanje ili eliminacija. No, tom se terapijom smanjuje tumor i pacijent postaje sve bolesniji. Zastrašujuće je koliko liječnicima to ne smeta, a smeta im postojanje tumora, koji često ne smeta ni samom pacijentu, osim što kod njega izaziva paničan strah. (Taj strah najčešće pospješuju mediji.) Najstrašnije je to što se nakon eliminacije tumora, kirurškim putem ili kemoterapijom pacijent smatra gotovo izliječenim. Ali nije tako. Naprotiv.

Doktor Binzel podsjeća da je tumor samo vidljiva manifestacija poremećaja koji se odvija u čitavom organizmu. Odstranjivanje tumora ne znači i odstranjivanje uzroka bolesti. Borba protiv raka mora biti borba protiv kancerogenog procesa u čitavom organizmu. Jer, smrt ne nastupa od jedne maligne izrasline već od metastaze.

Nažalost, konvencionalna medicina potpuno je koncentrirana na simptom, a ne na uzrok. Tako se kemoterapijom, radijacijom i kirurgijom zapravo rak kao proces uopće i ne tretira, a ljudi se nakon operacije otpuštaju kući jer je širenje kancera tako zaustavljano.

Ne postoji ništa u kirurškoj metodi odstranjivanja kancera što može spriječiti njegovo daljnje širenje, kaže doktor Binzel. Radijacija, također, ne može spriječiti daljnje širenje. Ni kemoterapija ne može zaustaviti širenje bolesti. Kako to znamo? Jednostavno pregledom statistike.

Postoji u medicinskoj statistici nešto što nazivamo "vrijeme preživljavanja". Ono je definirano kao interval od trenutka kada je rak dijagnosticiran do trenutka kada pacijent umre.
Posljednjih pedeset godina, ogroman napredak učinjen je u ranom dijagnosticiranju raka. U tom periodu, golem je napredak načinjen u kirurškoj sposobnosti da ukloni tumore. Golem je napredak učinjen u primjeni radijacije i kemoterapije i njihovoj sposobnosti da tumor smanje i unište. Ali, vrijeme preživljavanja pacijenata danas nije veći od onoga koji je bio prije 50 godina. Što to znači? Očigledno znači da tretiramo pogrešnu stvar, piše dr. Philip Binzel, M.D. u svojoj knjizi "Živi i zdravi" (Alive and Well).

Dr. Binzel smatra da se u primarnom stadiju raka, osim malog broja iznimki, tumori nalaze u stanju da ne ugrožavaju zdravlje ni život pacijenta. Ono što predstavlja opasnost širenje je bolesti na čitav organizam.

KEMOTERAPIJA UBIJA BRŽE OD RAKA

Mnogi ljudi koji su "umrli od raka" zapravo su umrli od tretmana koji je uključivao kemoterapiju ili zračenje. Tako kemoterapija ubija zdrave stanice organizma prije nego što ih razori kancer koji se može razvijati veoma sporo. Većina pacijenata koji su "umrli od raka" zapravo su umrli od neuhranjenosti, jer kancerozne stanice uzimaju hranjive sastojke iz krvi i razaraju imuni sustav pa je tako oslabljen organizam podložan mnogim infekcijama protiv kojih nije više u stanju da se brani. Hrana se transportira krvlju pa je ubijanjem krvnih stanica organizam još više ugrožen. Osim toga, kemoterapija uništava stanice crijeva i usne šupljine. Zbog totalnog mučenja organizma on prestaje tražiti hranu.

Dakle, kemoterapija ne samo da ne podiže imuni sustav, već ga slabi. Sve te pojave koje prate kemoterapiju medicina "liječi" dodavanjem novih lijekova koje je farmakobiznis spremio kao pomoćna sredstva u kemoterapiji.

Tako, kada se unište bijela krvna zrnca, ona se novim lijekovima ponovno podižu na neku podnošljivu razinu. Ulceracije se liječe otopinama za ispiranje, a tu su i lijekovi protiv proljeva ili zatvora. Suvremena medicina ima na raspolaganju lijek za sve, samo ne lijek protiv ljudske gluposti. Sve je to uključeno u cijenu tretmana, pa jedna kemoterapija danas košta 300 tisuća do milijun dolara.

Većina pacijenata oboljelih od raka umire od kemoterapije. Kemoterapija ne odstranjuje rak dojke, debelog crijeva, ili rak pluća. Ta činjenica je dokumentirana prije više od deset godina, ali liječnic i dalje uporno rabe kemoterapiju za te tumore.

Njemački epidemiolog na klinici Mannheim Tumor Clinic u Haidelbergu, dr. Ulrich Abel, napravio je obimno istraživanje i analizu svake glavne studije i kliničke primjene kemoterapije koja je ikad izvedena u svijetu.
Njegove zaključke treba pročitati svatko tko se namjerava ukrcati na "kemo-ekspres", napisao je Tim O’Shea u svojoj knjizi "Doktor u kući" (The Doctor Within).

Da bi bio siguran da je uzeo sve u obzir, dr. Abel poslao je pisma na 350 medicinskih centara širom svijeta tražeći da mu pošalju sve što je  publicirano na tu temu. Abel je istražio tisuće članaka i vjerojatno nitko na svijetu ne zna više o kemoterapiji od njega. Za analiziranje mu je bilo potrebno nekoliko godina, ali rezultati su bili zapanjujući:

Abel je otkrio da od ukupne znanstvene evidencije o primjeni kemoterapije, koja mu je bila na raspolaganju, nigdje nema dokaza da je ona na bilo koji primjetan način produžila život pacijenata koji su patili od najčešćih oblika kancera. Abel u svom radu naglašava da kemoterapija rijetko može poboljšati kvalitetu života oboljelog. On opisuje kemoterapiju kao "znanstvenu pustoš" i kaže da je najmanje 80 posto kemoterapije izvedene na svetu bezvrijedno i posprdno je uspoređuje s "carevim novim ruhom" jer niti jedan liječnik niti pacijent nije voljan odustati od nje, iako nema znanstvenih dokaza da ona išta vrijedi. (Objavljeno u medicinskom časopisu Lancet, 10. kolovoza 1991.)

Ni jedan vodeći medij u svijetu o toj obimnoj studiji nikada nije spomenuo ni riječi. Ona je potpuno zataškana. Uspoređivanjem "vremena preživljavanja" kod pacijenata tretiranih kemoterapijom i onih koji to nisu, došlo se do sljedećih rezultata:

Moje studije pokazale su da netretirani kancer kod oboljelih ostavlja do četiri puta veće šanse za duži život, nego kod tretiranih. Ako netko ima rak i ne poduzme ništa, živjet će bolje i kvalitetnije nego ako se podvrgne radijaciji, emoterapiji ili kirurgiji... tvrdi profesor Hardin Jones (National Cancer Institute of Bethesda, Maryland, 1956 Transactions of the N.Y. Academy of Medical Sciences, vol 6.)

Dr. Jones je proveo globalno istraživanje raka svih tipova i usporedio netretirane i tretirane slučajeve, da bi zaključio da netretirani žive duže i često nadžive one tretirane.

Današnje društvo počiva na novcu kao "vrijednosti". Zato se od liječnika danas očekuje da stvaraju novac, a ne da liječe ljude. Tako je i globalna politika na pdoručju zdravstva dovela do toga da su se liječnici pretvorili u dilere lijekova, a zdravih ljudi u pacijente (potrošače). Novac je tako postao vrjedniji od života, pa je golem broj ljudi diljem svijeta postao biološki višak. Njegovu redukciju danas nameće globalna svjetska oligarhija, a to trebaju provesti oni od kojih se to najmanje očekuje – liječnici.

Nevidljivi neprijatelj je najefikasniji.

Liječnici su danas tako postali najveće ubojice i masovni egzekutori.

KAKO SE OBRANITI?

Priroda je ipak jača od ljudskog zla. Jedan biološki mehanizam voljom Stvoritelja ugrađen je u tijelo svakog zdravog čovjeka. Zato, ako prilikom odlaska kod liječnika osjetite STRAH – znajte da vam to Stvoritelj šalje signal o opasnosti.

To osjeti i svako dijete čim ugleda liječnika. Jeste li se ikada pitali zašto? Sada znate. Taj prirodni signal isti medicinsko-korporativni klan nazvao je ijatrofobijom i promovira ga kao bolest. Zato će vam "stručno" preporučiti da se javite psihijatru.

Na vama je da sami odlučite što ćete činiti.

dr. Nenad Roso; naturopat

3. svibnja 2011.