Effortlessness
| 
| 
Sve više osjećam što znači živjeti bez napora, postizati stvari, ostvarivati pomake u materijalnom svijetu, a da se ne moram za svaku stvar jako umoriti, hrpu puta motivirati i hrabriti i skoncentrirati da imam strpljenja.
Naprosto je moguće i drugačije. Moguće je da je sve jednostavno. Kao da teče samo od sebe, informacije dolaze, vrata se otvaraju, ono što treba učiniti nije teško. U čemu je fora? Malo teorije će nam pomoći da razumijemo.
Prema Vaastu učenju, vanjski prostor kojim mi doživljavamo kao stvarnost, samo je zrcalna slika našeg unutrašnjeg prostora. SHILPA – original = suptilna forma iznutra, PRATIMA – replika = projicirana forma u realnost.
To je teorija. Što je u praksi? Mi živimo u vanjskom prostoru u kojem smo navikli djelovati. Često smo izgubljeni u svojim izvanjskim namjerama koje našoj duši možda i nisu bliske, te se za ostvarivanje istih moramo jako trsiti, tako da u konačnici ni samo putovanje, a ni zamišljeni cilj nisu ono što nas ispunjava.
Kao arhitektici, gradnja je moja istinska strast. Kada vidim svoj nacrt izveden u stvarnosti, uvijek mi je: vauuuuuuuuuuuuuu. Proces pretvaranja ideje u 3D realnost je uzbudljiv. Kuće već postoje u mom 3D virtualnom modelu, mogu se šetati kroz njih, no kada našim osjetilima nešto percipiramo kao stvarno i s drugima dijelimo istu percepciju, doživljaj ima drugu dimenziju. Energetski gledano prava kuća nije puno gušća od 3D modela. Kuća je samo drugačija energetska gustoća polja. Zid je 99,9999999999999 % "prazan" kao i sve drugo. Kad je kuća sagrađena, ideja, namjera za tu kuću bila je dovoljna da zavibrira na nivou percepcije naših osjetila.
Volim crtati kuće i volim svoje prijatelje. Želim da svi mogu izgraditi sebi životni prostor koji će ih podržavati, dati im prostora za disanje, za stvaranje, za življenje u svom, u miru u ljubavi.
Ono što se zapravo treba učiniti jest ugraditi 3D model u unutarnji prostor čija je kuća. Tu dolazimo do pojma figurativnosti koji je malo drugačiji u unutarnjem prostoru. Naime mi svijet doživljavamo preko formi, svjetlosnih i zvučnih. Unutarnji svijet ima drugačiji jezik – jezik osjećaja koji su u biti razne energije koje se odlikuju valnom duljinom i frekvencijom.
Graditi u unutrašnjem svijetu znači upotrebljavati "opeke" od osjećaja; našeg osjećaja za ono što nam pripada, što nam je prirodno. Dolazimo s puno "prtljage", raznih uvjerenja i ideja što je moguće za nas, što možemo, što ne možemo.
Želim da zajedno gradimo u unutarnjem prostoru neuvjetovano i slobodno. Jer ono što tamo sagradimo, bez napora će se realizirati u onome što zovemo naša stvarnost – život bez napora usklađen sa stremljenjima naše duše.
22. svibnja 2011.
PRETHODNE KOLUMNE
