Paganski krug Hrvatske

objavljuje izvadak iz knjige: Paganizam u teoriji i praksi:

1. poglavlje
Što je paganizam?

Paganizam (engleski: paganism ) je ukupnost duhovnih nazora i uvjerenja po kojima žive pagani.

Paganizam je filozofija i duhovnost (uvjetno rečeno "religija") koju pronalazimo kod gotovo svih drevnih naroda diljem Zemlje. To je prvotna duhovnost čovječanstva čiji je središnji motiv usklađivanje čovjeka s prirodnim procesima i ciklusima.

Paganizam je slavljenje prirode i svemira u svim svojim pojavnim oblicima.

Prethodne tri definicije usvojio je Svjetski paganski krug, no paganizam se ne može lako definirati jer nadilazi ograničene ljudske koncepte duhovnosti. Stoga ćemo u prva dva dijela knjige dati nešto opširnije tumačenje kako bismo što bolje razumjeli što paganizam jest, a što nije.

Zajedničke su osobitosti svih paganskih duhovnosti:

- ljubav prema svemu i svakome,
- slavljenje prirode i usklađivanje čovjeka s prirodom,
- tumačenje kozmičkih načela,
- slavljenje božanskih sila (u veoma različitim oblicima, pri čemu su najizraženiji kultovi Božice Majke i Rogatoga Boga, ali i brojnih drugih božica i/ili bogova koji su najčešće personifikacije prirodnih pojava),
- magijska i ritualna praksa kojom ljudi stječu uvide i spoznaje o duhovnom i materijalnom svemiru,
- zajedničke svetkovine i proslave blagdana koji uz duhovnu dimenziju, uvijek imaju veze i s kalendarom i poljoprivredom.

U užem smislu, u kontekstu evropske povijesti, paganizam je ukupnost nazora i vjerovanja brojnih naroda prije dolaska kršćanstva. To se ponajprije odnosi na antičke civilizacije: Grčku i Rim, ali isto tako i na pretkršćanske duhovnosti drugih evropskih naroda: Slavena, Kelta, Germana, Balta, Ilira i drugih.

Isto možemo reći i za sve druge kontinete. Prije dolaska i početka dominacije triju monoteističkih (jednobožačkih) ili abrahamskih religija – judaizma, kršćanstva i islama; diljem svijeta postojale su stare duhovnosti koje su imale brojne zajedničke osobitosti, a ponekad i zapanjujuće sličnosti.

Sâm pojam paganizam dolazi od latinske imenice pagus "pokrajina, regija, selo". Naime, tijekom 4. stoljeća kršćanstvo se već počelo širiti u gradovima, dok su drevne pretkršćanske duhovnosti najdulje odolijevale na selu. Pripadnike tih duhovnosti, kršćani su nazivali pagani, od latinskog paganus "seljak". Iako je za kršćane to bio podrugljiv izraz (nešto kao "seljačina"), pagani načelno taj pojam nisu doživljavali kao sramotu nego baš suprotno, kao počast (!) jer su ljudi na selu više povezani s prirodom. U hrvatskom se jeziku rabe izrazi: poganin, poganka, poganstvo i sl. što Svjetski paganski krug (Paganski krug Hrvatske) nipošto ne prihvaća zbog brojnih semantičkih pomaka. Kada je riječ o suvremenom oživljavanju paganske duhovnosti, može se rabiti i izraz neopaganizam (hrvatski oblik koji također ne prihvaćamo: novopoganstvo ). O svemu tome više čitajte u 2. dijelu: Terminologija i izvori.

Vještičarstvo (engleski: Witchcraft ili kolokvijalno samo: Craft ) sustav je nazorā, djelatnosti i običaja po kojima žive vješci i vještice (witch ). Za razliku od općeg paganizma, vješci i vještice više vremena posvećuju proučavanju duhovnosti i filozofije, bave se magijom, divinacijom, alkemijom i travarstvom. Vještičarstvo je veoma intiman i tajnovit vid duhovnosti, pa se uglavnom prakticira samostalno ili u manjim skupinama (koven ). Vještičarstvo je sastavni dio paganizma, ali ne mora se svatko time baviti. Drugim riječima, svaki vještac / vještica jest pagan / paganka; ali ne mora svaki pagan / paganka biti vještac / vještica.

Iz samog je naziva razvidno da su vješci i vještice – vješti ljudi. Oni su vješti, tj. imaju znanje i umijeće o kozmičkim načelima te prirodnoj i elementalnoj magiji kao obliku transformacije energije. Gotovo da nema pojma u bilo kojem jeziku, koji je od izvornog značenja (vješti, mudri, pametni, duhovni ljudi) počeo označavati zle ljude (posebno žene) koje ubijaju, siluju, pljačkaju, bacaju zle čini i uroke, te plaše ljude leteći na metli. Takvo poimanje vještaca, vještica i vještičarstva, posljedica je višestoljetne kršćanske histerične propagande i seksualnog licemjerja. Poznato je, naime, da pagani ne žive po neprirodnim spolnim regulacijama i ograničavanjima koje u obliku najgoreg psihofizičkog terora zagovara i provodi većina svjetskih religija. Upravo suprotno, pagani slave ljudsku seksualnost kao svetu, pa tako i žensku seksualnost i ravnopravnost. Zatiranje seksualnih želja posve je neopravdano i pagani upravo to smatraju jednim od obilježja negativnog (demonskog) utjecaja velikih religija. Pagani apsolutno prihvaćaju vještičarstvo kao iznimno moćan, ali i odgovoran vid duhovne prakse. Vještice i vješci žive po strogim etičkim načelima, od kojih je najvažnije: Dok nikome ne naudite, činite što vam volja (srednjoengleski: An it harm none, do what ye will ). Sljedbenici Svjetskoga paganskog kruga mogu se baviti vještičarstvom ako tako žele, samostalno ili u kovenu.

Paganizam nije sotonizam. Pagani ne vjeruju u postojanje Sotone (đavla ili vraga), pa ga prema tome ni ne obožavaju. Sotona postoji samo u tri monoteističke religije. Niti jedna paganska tradicija nema takvu "spodobu" u svom svjetonazoru, baš kao što se i koncepti "dobra" i "zla" tumače posve različito od monoteističkih religija. Prvu sotonističku crkvu osnovao je Anton Szandor LaVey (1930.-1997.) u San Francisku, 1966. godine pod nazivom: Crkva Sotone (Church of Satan ), iako u svom nauku ni ona nije "sotonistička" kako bi to kršćani pretpostavljali. Uporaba obrnutog pentagrama za simbol Crkve Sotone još je jedan od razloga zbog kojega neki poistovjećuju paganizam sa sotonizmom. Pentagram (engleski: pentagram ) jedan je od najvažnijih paganskih simbola.

Paganizam nije hermetizam ni masonerija. Još u kasnoj antici dolazi do sinkretizma dvaju paganskih bogova mudrosti, komunikacije i znanja: grčkog Hermesa (Ἑρμῆς ) i egipatskog Thotha. To se novo božanstvo zove Hermes Trismegistos (Ἑρμῆς ὁ Τρισμέγιστος, latinski: Hermes Trismegistus, a znači "Triput najveći Hermes") i njemu se pripisuju brojna djela hermetičke tradicije, poput čuvene Smaragdne ploče (engleski: Emerald Tablet, latinski: Tabula smaragdina ) iz 1. ili 2. stoljeća; ali i mnoga druga djela. Hermetizam se održao do današnjih dana, a svoj je procvat imao u 19. st. kad su se osnivali brojni redovi, od kojih su poznatiji: Hermetički red Zlatne zore (Hermetic Order of the Golden Dawn ), Stari i mistični red Ruže i Križa (Ancient and Mystical Order Rosæ Crucis ), Hermetičko bratstvo Luči (Hermetic Brotherhood of Luxor ), Red Istočog hrama (Ordo Templi Orientis ) i dr. Hermetizam je magijsko-okultistički pravac, a hermetisti djeluju pod raznim imenima i tradicijama. Najpoznatiji hermetički duhovni pravci svakako su thelema čiji je osnivač poznati okultist Aleister Crowley (1875.-1947.) i teozofija koju je osmislila njemačko-ukrajinska mističarka Helena Blavatsky (1831.-1891.). Nadalje, u okviru hermetizma nastao je i poznati pokret slobodnih zidara (freemasons ) poznati i kao masoni. Hermetisti se često služe magijom, okultizmom, spiritizmom i djeluju potpuno tajno. Preuzeli su mnogo paganskih obilježja, simbola i filozofskih nazora; no riječ je o dvije posve različite filozofije. Naime, hermetisti imaju mnogo kršćanskih elemenata u svojoj praksi (gnostičke crkve, mise, strogu svećeničku hijerarhiju i sl.), što nema veze s paganizmom.

U paganizmu postoje brojne magijske i divinacijske metode koje se obično nazivaju okultizam (latinski: occultus "skriven, tajan") ili ezoterija (grčki: ἐσωτερικός "unutarnji"). Pritom i ta riječ obično ima negativna značenja (crne mise, sotonizam, crna magija i sl.), što također nema veze s paganizmom. Kasnije ćemo protumačiti i ostale bitne pojmove: žrec, vrač, čarobnjak, travar, gatara, šaman itd.

Teološki okvir

Paganizam ima neobično fleksibilan pristup teološkim konceptima, do te mjere da se može reći kako u paganizmu nema boga, a istodobno ima i Boga i Božice, a i mnogo bogova i božica. Pa kako je to moguće? Nije li nauk o Bogu suviše ozbiljna tema da bismo ga toliko relativizirali? Prije svega, reći ćemo što za pagane nije Bog.

Mi pagani i paganke ne vjerujemo u Jednog i Jedinog Boga! Za nas, Bog nije uvredljivi, inatljivi, namrgođeni, ozlojeđeni i frustrirani starac s dugom bijelom bradom koji jedva čega da nešto zgriješite, ne bi li vas poslao u pakao. Bog nije ni otac ni zaštitnik "odabranog" naroda ili bilo kakve skupine ljudi. Bog nije osoba odvojena od prirode koja negdje daleko na "sedmom nebu" pozorno promatra što radite i, poput detektiva, prati svaki vaš korak. Bog nije spletkar, osvetoljubivi ratni huškač ni krvnik koji zavađa ljude i uvodi u rat jednu naciju s drugom. Bog ništa ne traži od ljudi, niti im postavlja bilo kakva ograničenja. Ne provocira ih nepotrebnim zagonetkama i nerazumljivim jezikom. Ne mami ih primamljivim darovima koji su im ujedno i zabranjeni. Bog nema svojih predstavnika, odvjetnika ili veleposlanika na Zemlji, koji imaju ekskluzivno pravo tumačiti Njegovu riječ. Bog nije entitet kojega se može bilo kako uvrijediti. Bog se ne zamara vašim spolnim životom. Bog nikoga ne kažnjava. Nažalost, mnogi danas upravo tako doživljavaju Boga. Doista je čudesno kako itko može voljeti takvog Boga. S crkvenih se propovjedaonica ljudima govori: Boj se Boga! Da se prethodni opis odnosio na bilo kojeg čovjeka, on bi se danas nalazio ili u zatvoru ili u bolnici. Takvu bi osobu sasvim sigurno bilo bolje izbjegavati.

No, postavit ćete pitanje: A u kakvog boga onda vi pagani vjerujete? Vjerovali ili ne, pagani ne vjeruju u Boga. Oni su svjesni Njegovog/Njenog postojanja i zato surađuju s Njim/Njom, spajaju se s Bogom i/ili Božicom. Kada bi vas netko upitao: Vjeruješ li u pijesak?, što biste odgovorili? Već smo rekli da paganizam nije ni vjera ni religija. Koncept vjere posve je suvišan u paganizmu. Iako se ne upuštamo u teško razumljive teološke rasprave, na početku ovog poglavlja ipak ćemo razjasniti određene pojmove.

- Teizam (grčki: θεός "bog") obično se definira kao "vjerovanje u Boga kao najviše biće, stvoritelja svijeta koji se nalazi izvan njega i njime upravlja".
- Ateizam (ili bezboštvo ) znači suprotno, tj. nevjerovanje u boga.
- Monoteizam (μόνος "sâm, jedan, jedini"), (ili jednoboštvo ), vjerovanje je u jednog i jedinog Boga. Najpoznatije monoteističke religije su tri zapadnjačke: judaizam, kršćanstvo i islam.
- Politeizam (πολύς "mnogo, više") (ili mnogoboštvo) vjerovanje je u više bogova (i/ili božica).
- Deizam (latinski: deus "bog") je koncept sličan teizmu, a razlikuje se u tome što Bog ne sudjeluje u razvoju i povijesti svijeta koji je stvorio (deus absconditus ).
- Panteizam (πᾶν "sav, svaki") je uvjerenje po kojem se priroda promatra kao očitovanje božanstva, jer je Bog sve što postoji (što je impersonalni koncept, brahman ).
- Panenteizam (πᾶν "sav, svaki"; ἐν "u"; θεός "bog") je učenje koje nastoji spojiti panteizam i teizam; svijet postoji u Bogu, tako da ga Bog obuhvaća i prožima. Drugim riječima, panteizam kaže: Bog je sve, a panenteizam kaže: Sve je u Bogu.
- Henoteizam (εἷς θεός "jedan bog") predstavlja štovanje jednog boga kao glavnoga (pored drugih nižih bogova) u mnogobožačkim religijama (što se smatra prijelaznim oblikom s politeizma na monoteizam). Taj je pojam popularizirao njemački indolog Max Müller (1823.-1900.) pokušavajući pojasniti razliku između hinduizma i tipičnog politeizma.
- Kathenoteizam (καθ' ἕνα θεόν "jedan po jedan bog") odnosi se na štovanje svakog određenog boga kao najvišega u trenutku kad ga slave. Taj je pojam također uveo Max Müller.

Paganizam se naprosto opire takvim definicijama. Teško je jednom riječju opisati kako pagani doživljavaju ono božansko. To je posve subjektivno. Ono što sa sigurnošću možemo reći, to je da paganizam nije: teizam, ateizam, monoteizam ni deizam. Od ostalih navedenih pojmova, paganizam je, uvjetno rečeno, najbliži panteizmu i kathenoteizmu. Panenteizam je paganima problematičan i smatraju ga tek krinkom monoteizma.

U svemiru postoje dva temeljna načela svemira, poznata u gotovo svim starim kulturama. Obično ih nazivamo: aktivnim, dinamičkim ili muškim načelom (u daoizmu poznato kao yáng ) i pasivnim, statičkim ili ženskim načelom (yīn ). Međusobnim odnosom tih dvaju načela dolazi do svih promjena. Ta se načela obično prikazuju personalnim obličjem Boga i Božice. To je najraniji oblik paganske duhovnosti, a kultovi Božice Majke i Rogatog Boga postoje još iz paleolitika, o čemu će mnogo više riječi biti u 3. dijelu: Paganska filozofija. Bog i Božica su stvarni jer su stvarni nama! Objektivna realnost ovisna je o onoj subjektivnoj. Usput, neki teoretičari za paganizam primjenjuju još jedan izraz: biteizam (latinski: bi- "po dva"), tj. vjerovanje u dva božanstva, iako je taj pojam djelomičan i ograničen. Svaki pagan / paganka samostalno razvija svoj odnos s Bogom, Božicom, bogovima, božicama i/ili neosobnom sveprožimajućom božanskom energijom.

Paganizam je ponajprije slavljenje prirode. Paganizam jest "religija" prirode. Za pagane zapravo ni nema ničega osim (ili izvan) prirode.

Neki pagani obožavaju prirodu kao osobno božanstvo, a neki pak određene prirodne pojave i oblike povezuju s raznim bogovima i božicama koji su personifikacije tih pojava i oblika. Čovječanstvo se može smatrati samo dijelom prirode, što znači da ljudi nisu odvojeni od nje niti su joj superiorni. Stoga neki teoretičari paganizam nazivaju naturalnim humanizmom, a ne racionalnim. U tom se smislu zapadne monoteističke religije (i u teoriji i u praksi) radikalno razlikuju od paganizma. Dok pagani doživljavaju prirodu kao izvor, kao majku; monoteisti je smatraju sekundarnom, kao "darom Stvoritelja". Priroda je već sama po sebi Bog, pa se u paganizmu Boga ne slavi kao "vrhovnog stvoritelja svemira". On nije stvorio svemir "izvana", tj. ni iz čega (creatio ex nihilo ). On (i Ona) jesu svemir. Pagani ne vjeruju ni u "natprirodno". Sve što u prirodi postoji jest prirodno, neovisno o tome razumije li to čovjek ili ne (samo je čovjek taj koji može činiti nešto što je u suprotnosti s načelima prirode, pa to onda kolokvijalno možemo nazvati "neprirodnim", no to je samo izraz).

Prema tome, priroda kao takva jest sveta. Ne moramo tražiti nešto nedokučivo, onostrano, daleko, transcendentalno, misteriozno ili nespoznatljivo da bi nam bilo sveto. U paganizmu je naglasak uvijek na ono što nam je dostupno osjetilima, ono što vidimo, čujemo, njušimo, kušamo i dotičemo. To nije materijalizam, nego uvažavanje i vidljivog svemira kao dijela ukupne savršene kreacije. Ona je i duhovna i materijalna. Nijedno od njih nije ni bolje ni svetije od drugoga.

Iz dosad izloženog, mogli bismo zaključiti da je paganizam panteistička duhovnost, što znači da su Bog i Božica – sve. No je li paganizam ujedno i politeizam? To je pitanje na koje nema konačnog odgovora. Pagani obožavaju mnoge bogove. Neki ih smatraju zasebnim i odvojenim božanstvima, pa ti pagani jesu tipični politeisti. Ipak, u srži paganizma postoje uvjerenja: Jedno je Sve i Sve je Jedno, što znači da su i Bog i Božica, kao i svi ostali bogovi i božice zapravo samo ekspresije ili emanacije Jednoga. To Jedno nije bog. To jedno je božanska energija, tj. svemir kao takav, iz kojeg proistječe sve, a Bog i Božica su dva polariteta Jednoga. U tom smislu, za paganizam je mnogo precizniji pojam kathenoteizam, što znači da je svako božanstvo najviše u trenutku kad ga se slavi.

U filozofskom smislu, paganizam je monizam (grčki: μόνος "sâm, jedan, jedini"). To je nauk koji govori da se sve pojave svode na jedno jedinstveno duhovno ili materijalno načelo. Zanimljivo je da se monistička filozofija već jednom razvila u okviru kathenoteističke kulture. U 8. st. u Indiji je guru Ādi Śaṅkara (788.-820.) propovijedao monističku filozofiju nedvojstva (advaita ) po kojoj je ātman (individualna duša) isto što i brahman (bog, svemir, ukupnost svega). (Inače, u kasnijem hinduizmu, Śaṅkara je proglašen avatārom boga Śive.)

Monizam može biti: 1. idealizam po kojem je to Jedno transcendentalno i duhovno (samo je svijest realna); 2. neutralni monizam koji priznaje jedinstvo duhovnog i materijalnog kao različite vidove energije; te 3. materijalizam (ili fizikalizam ) koji realnim smatra samo materiju. Već smo rekli da pagani jednako štuju i duhovno i materijalno, te da oboje smatraju jednako svetima. Drugim riječima, i materijalno jest duhovno.

Nadalje, paganizam je i animizam (latinski: anima "dah, duša") jer sva bića (ali i nežive tvari) imaju životnu energiju (u određenom očitovanju). Primjerice, mikrobi pokazuju više svijesti od kamenja ili pijeska. Biljke i gljive više od njih, životinje još više, a ljudi kao misaona bića izražavaju najviši stupanj svjesnosti. No, iako su te razlike samo kvantitativne, sve su pojave kvalitativno iste jer su prožete istom božanskom energijom. Većina pagana smatra da biljke, gljive i životinje imaju i dušu, dok neki govore samo o svijesti. No, svi se slažu da je svemir zapravo svemir sveprožimajuće energije i svjesnosti, pa je tako i svijest svugdje prisutna.

Ovdje još valja napomenuti da se za neke paganske tradicije može primijeniti i pojam totemizam (ojibwe: ototeman "brat, sestra"). To je uvjerenje po kojem čovjek ima svoju srodnu dušu u nekoj životinji, biljci ili predmetu (totem ) koji ponekad može predstavljati i pretka ili osobu s kojom se osoba osjeća posebno povezanim i ukazuje joj poštovanje. Totemizam se najčešće javlja kod naroda Afrike, Sjeverne Amerike i Oceanije.

Pagani nisu tradicionalisti, što znači da ne brane neke pojave i stavove samo zato što su tradicionalni. Baš naprotiv, pagani nisu konzervativnog nego veoma liberalnog svjetonazora i smatraju da je prirodno da ljudi mijenjaju stavove s novim otkrićima i spoznajama. No, primijetit ćete kako se pagani često pozivaju na tradicionalne elemente u folkloru, vjerovanjima i ritualizmu (pa to čini i Svjetski paganski krug). To je uvažavanje tradicije, a ne tradicionalizam. Dakle, ako su naši preci nešto već spoznali ili primijenili u praksi, nema potrebe da to mijenjamo, iako se i to smije dokle god nisu narušena temeljna filozofska, a ponajprije etička načela. Zato je neopaganizam zapravo mješavina općeg i tradicionalnog paganizma s novim spoznajama i prilagodbama suvremenom dobu. Iako duhovnu praksu možemo modificirati, ovisno o vremenu, jeziku i društvenim okolnostima, ona osnovna načela ostaju uvijek nepromijenjena.

Da zaključimo, osnovne karakteristike paganizma su:

- panteizam,
- kathenoteizam,
- neutralni monizam,
- animizam,
- fokus na prirodi,
- ravnoteža "ženskog" i "muškog" načela koji se predočuju Božicom i Bogom (Našom Gospom i Našim Gospodom ), kao i brojnim drugim Njihovim vidovima koje zovemo božicama i bogovima,
- uvažavanje tradicije.

Međutim, u paganizmu uvijek ostaje dovoljno prostora za ono nespoznatljivo i nerazumljivo. Očito, ljudska bića ne znaju sve, pa prema tome nijedan čovjek, nijedna religija, nijedna filozofija ne mogu otkriti sve tajne svemira u obliku "konačnog nauka". Pagani tome ni ne teže! Dok su pripadnici i pripadnice mnogih religija čvrsto uvjereni u svoje doktrine i propovijedaju ih kao jedinu pravu "Istinu", pagani su svjesni toga da ne znaju sve, pa to ni ne pokušavaju. Pagani se otvaraju spoznaji i raduju se svakim novim uvidom. Tom stazom života svatko od nas mora kročiti vlastitim nogama. Nametnuta i gotova rješenja nisu duhovnost nego ropstvo duha. Paganska duhovnost ne može se pojmiti racionalno. Ona se doživljava i osjeća.

st. Iolar

25. siječnja 2012.

DOZNAJTE VIŠE:

Paganska filozofija (1)

Paganska filozofija (3)

Kult Božice Majke