Svjetski paganski krug
Paganski krug Hrvatske

objavljuje izvadak iz knjige: Paganizam, 2. dio: Terminologija i izvori.

5. poglavlje
Terminologija (1. dio)

Mi pagani i paganke zapravo nemamo nekakav poseban naziv za svoju duhovnost. Čemu je on uopće potreban? Pagani nemaju potrebu bilo što nazivati, deklarirati, etiketirati ili stigmatizirati. Duhovnost nije predstava za javnost. Ona je duboka, intimna stvar svake osobe. Takvo nazivlje služi da bi se ljudi razdvajali i udaljavali jedni od drugih. Koliko je ljudi izginulo u ratovima između "ovih" i "onih"? Iako nerado, prihvatili smo pojam paganizam za praktičnu upotrebu u razgovoru. On je bremenit raznoraznim negativnim značenjima, što je posljedica povijesnog naslijeđa punog progona, ubijanja, zatiranja i uništavanja svega onoga što paganizam jest. S druge strane, neki prihvaćaju etiketu: Ponosan/a sam što sam pagan/ka (Proud to be Pagan ), po načelu obrnutog diskursa (reverse discourse), kako bi to opisao Michel Foucault (1926.-1984.).


Paganizam

Pojam paganizam potječe iz latinske imenice pāgus (m) (N. mn. pāgī, G. jd. pāgī ) "okrug, pokrajina, regija, distrikt, selo". Već je iz toga razvidno da je paganizam seoska duhovnost. Imenica pagus potječe iz indoevropskog korijena *pag- "spojiti, učvrstiti, zavezati, sjediniti, stegnuti". Seoske sredine označavale su se kamenim biljezima, pa kad se ti biljezi "spoje" dobije se područje seoske zajednice. Tomu je srodna i grčka imenica πάγος "stijena, led, mraz". Iz istog se korijena primjerice razvila latinska imenica pactum (s) (N. mn. pacta, G. jd. pactī ) "dogovor, ugovor, pogodba, pakt"; ali i pax (ž) (N. mn. pācēs, G. jd. pācis ) "mir", od čega je i talijanski pace, španjolski paz, francuski paix, engleski peace "mir" i sl.

Iz imenice pagus, izveden je pridjev pāgānus (N. jd. ž. pāgāna, N. jd. s. pāgānum, N. mn. m. pāgānī, N. mn. ž. pāgānae, N. mn. s. pāgāna, G. jd. m. pāgānī, G. jd. ž. pāgānae, G. jd. s. pāgānī ) "seoski, seljački, ruralan". Dakle, isprva se taj pridjev odnosio na sve seosko ili seljačko, a potom je poimeničen (supstantiviran) i počeo je značiti: "seljak, seljanka". Toj je imenici srodna i engleska peasant (preko srednjofrancuskog: païsant "seljak, seljanka").

Kad je car Teodozije I. Veliki (Flavius Theodosius Augustus) (347.-395.) godine 380. proglasio kršćanstvo (Rimokatoličku crkvu) službenom državnom religijom Rimskog carstva, kršćanstvo se najprije počelo širiti po velikim gradovima. Stoga su se kršćani smatrali građanima, a pagani seljacima. Kršćani su se smatrali "Kristovim vojnicima", pa su sebe nazivali vojnicima, latinski: mīles "vojnik" (N. mn. mīlitēs, G. jd. mīlitis ). Stoga se razvila još jedna opreka, pa paganus može značiti i "civil, ne-vojnik". Samo dvadeset godina kasnije, 410. g., vizigotski kralj Alarik I. (gotski: Alareiks ) (370.-410.) osvaja Rim. Njegovi su vojnici tri puna dana pljačkali grad, ali prema stanovnicima su se uglavnom odnosili humano. Potom se pojavila teza da su paganski bogovi bolje štitili grad od kršćanskog Boga. Sveti Augustin (Aurelius Augustinus Hipponensis ) (354.-430.) tada je napisao knjigu pod punim nazivom De Civitate Dei contra Paganos (O Državi Božjoj protiv pagana ) u kojoj razlaže temelje kršćanske filozofije i zastupa tezu da je Rim pao kao "grad čovjeka", ali da su kršćani u konačnici građani "grada božjeg". Otuda i potječe kršćanski nauk o "državi božjoj" (civitas dei ).

Treba, dakle, zapamtiti da je naziv pagan izraz vjerske isključivosti i netrpeljivosti. Od samog početka, imao je pejorativan prizvuk. Ipak, danas je taj pojam općeprihvaćen u gotovo cijeloj paganskoj zajednici.

U hrvatskom jeziku ta je imenica promijenila oblik u poganin. Evo kako su ta i njoj srodne riječi definirane u Velikom rječniku hrvatskog jezika (V. Anić, 2003.):

pòganin m. (N. mn. pògani, G. jd. pogānā)
1. pov. pripadnik jedne od mnogobožačkih religija, kultova ili vjerovanja u grčko-rimskom svijetu (prema kršćanima i Židovima)
2. kršć. pov. pejor. skupni naziv za nekršćane (osim Židova); neznabožac, krivovjerac
3. pren. pejor. onaj koji je loša karaktera; pokvarenjak, varalica

pògānstvo (pagánstvo) sr.
1. pov. rel. ukupnost pogana i njihovih nazora i vjerovanja a. poganska vjera protivna kršćanstvu i judaizmu (mitraizam, kult Izide i sl.) b. skup kultova, religija i vjerovanja u grčko-rimskom svijetu
2. razg. idolatrija, neznaboštvo

pogān ž. (I. jd. -i)
1. arh. izmet
2. ono što je odvratno, što izaziva gađenje; gamad

pògan prid. (odr. -ī)
ekspr. koji je prljav, zao (o osobi)

pogánac m. (G. jd. -nca, V. jd. pogānče, N. mn. -nci, G. mn. pògānācā)
onaj koji je pogan, pokvarenjak, loša, podmukla osoba

pòganiti (što) nesvrš. (prez. -īm, pril. sad. -anēći, gl. im. -ánjēnje)
činiti da što bude pogano, nečisto, uprljano od izmeta, smraditi

Iz ovog primjera u praksi možemo steći dojam o tome što naziv pogani znači u suvremenom hrvatskom jeziku: Pavao danas upozorava da je (Ef 3, 2-12) "Kristovo otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naroda... sada u Duhu obznanjeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i 'sutijelo' i sudionici obećanja u Kristu Isusu…". Ovdje riječ pogani ne znači ni zli, ni neznalice, ni protivnici, nego samo znači ljude koji nisu odrasli u biblijskom narodu Izraelu. (Živko Kustić, "Oni koji su dragi i pogani", Jutarnji list, 20. listopada 2010.)

Svjetski paganski krug (Paganski krug Hrvatske) zbog očitih semantičkih pomaka ne prihvaća uporabu navedenih imenica u hrvatskom jeziku. Stoga usvaja sljedeće izraze za svoju službenu uporabu:

Pojam pagan zadržao se u romanskim jezicima (talijanski i španjoski: pagano, francuski: païenne, portugalski: pagão, rumunjski: păgân, katalonski: pagà ), u nekim slavenskim (hrvatski i poljski: poganin, srpski i makedonski: паган, češki i slovački: pohan ), u baltičkim (litavski: pagonis, latvijski: pagāns ), u irskom: págánacha, u velškom paganaidd, u albanskom: pagan, u mađarskom: pogány itd. U engleskom se rabi i srodan oblik: paynimry "paganizam".


Ostali nazivi za paganizam

U staroslavenskom se jeziku rabio pojam jazыcы "narod, oni koji imaju svoj jezik", pa se i u nekim slavenskim jezicima zadržao taj izraz u značenju "pagan": ruski: язычник, ukrajinski: язичник, bjeloruski: язычнік i bugarski: езичник.

I židovi su pagane nazivali riječima otprilike sličnog značenja. Hebrejske imenice goy i nokhri "narod" spominju se u Starom zavjetu, a grčka ἔθνος "narod" u Novom zavjetu. Ti su pojmovi na latinski prevedeni imenicom gēns (m) (N. mn. gentēs, G. jd. gentis ) "narod, pleme, klan, rod"; pa je u engleskim prijevodima Biblije latinski gens preveden oblikom gentile. Dakle, imenica gentile u engleskom se odnosi na one narode koje su stari židovi smatrali paganima (ili općenito nežidovima), pa se i dan-danas taj oblik u engleskom može rabiti općenito u značenju "pagan" (kako je to učinio Martin Luther King, Jr. (1929.-1968.) u svom čuvenom govoru I have a dream ).

U grčkom jeziku postoje pojmovi: παγανιστής "pagan", iako se pejorativno rabi i ειδωλολάτρης "idolopoklonik". Upravo zbog prijevoda biblijskih hebrejskih riječi goy i nokhri zadržao se i pridjev ἐθνικός "narodni" ili pomeničeno "narodnjak, seljak, pagan".

U staronordijskom jeziku postojao je pojam heiðinn u značenju "onaj koji nije kršćanin ni židov". Pretpostavlja se da je taj pojam posuđen iz armenskog oblika հեթանոս [het'anos] "narodnjak, seljak, pagan". Iz oblika heiðinn potječe još jedna poznata engleska riječ: heathen "pagan" (preko gotskog: haiþns i staroengleskog: hæþen ) koja se ponajviše rabila u srednjem vijeku. Stoga danas germanski jezici rabe inačice te riječi u značenju "pagan": njemački: Heide, nizozemski: heiden, danski i norveški: hedensk, švedski: hedning, islandski: heiðinn.

U perzijskom se za pagane rabi oblik botparast "idolopoklonik", od čega je i turski: putperest ili hindski: butparast. U arapskom se rabi pojam kāfir "onaj koji nešto skriva, otpadnik" (od glagola kafara "skriti, prikriti"); pa se i u hebrejskom rabi srodan oblik kofer "otpadnik". U bosanskom se zadržao turcizam ćafir "bezbožnik, inovjerac, pagan".

Nazivi narodnih duhovnosti

O tome kako je koji narod nazivao svoju duhovnost mogli bismo napisati zasebnu knjigu. Stoga ćemo se ovdje zadržati na nekim osnovnim pojmovima.

Duhovnost američkog domorodačkog stanovništva ("Indijanaca"), nema kakvo posebno ime, iako postoje neki nazivi, ovisno o kojem je narodu i skupini riječ: pejotizam (engleski: peyotism ), Longhouse, Waashat, Ghost Dance, Bole-Maru, Dream Dance, Klamath, Modoc, Anishinaabe itd.

Narodi Oceanije (Melanezije, Mikronezije i Polinezije) također imaju čitav niz različitih duhovnosti i njihovih imena, od kojih je danas najpoznatija Huna s Havaja.

U Africi neki narodi imaju naziv za svoju duhovnost, poput: Ọdinani (narod Igbo, Nigerija) i Yorùbá (istoimeni narod u Nigeriji), Vodun "vudu" koji potječe iz Benina, a proširio se po Haitiju i američkoj saveznoj državi Louisiani, premda je pretrpio brojne promjene i utjecaje kršćanstva, baš kao i Santería ili Lukumi koja također potječe iz zapadne Afrike i s Kariba. I u Brazilu postoje animističke duhovnosti afričkog podrijetla: Candomblé, Umbanda i Quimbanda, te Winti u Surinamu.

Indijci svoju duhovnost nazivaju naprosto dharma (iako današnji hinduizam nema mnogo veze s izvornim indijskim paganizmom). Ni ostale azijske religije (šitnoizam, daoizam, budizam, đinizam, zoroastrizam itd.) obično ne ubrajamo u paganizam, iako imaju mnogo sličnosti.

Paganizam Drevnog Egipta obično se naziva kemetizam (egipatski: km.t "Egipat"). Stari Grci isto nisu imali neki poseban naziv, pa se obično kaže "grčka religija" (ἑλληνικὴ θρησκεία ) ili pak helenizam. Analogno tomu, rimski se paganizam obično naziva "rimska religija" (religio romana ).

Keltski paganizam također nema neki poseban naziv, pa se danas naprosto rabi izraz paganizam (pàganachd u škotskom, págánacht u irskom ili paganiaeth u velškom). Iz željeznog doba potječe i druidizam, keltski paganizam koji se od 2. st. pr. n. e. širio po čitavom britanskom otočju. Taj naziv potječe iz staroirskog oblika druí "druid, vrač" što je srodno i ranom velškom obliku dryw "vidjelac". Drugo tumačenje kaže da riječ potječe iz indoevropskih korijena *deru- "drvo" (sanskrt: dāru, albanski: dru, engleski tree, ruski: дерево, hrvatski: drvo, danski: træ, švedski: träd, islandski: tré "drvo", grčki: δρύς "hrast") i *weyd- "vidjeti, znati" (sanskrt: vid2, grčki: εἴδω, latinski: videō, praslavenski: věděti "znati, vidjeti"); pa bi druid bio "poznavalac hrasta ili drveta".

Armenski paganizam obično se naziva hetanizam (od spomenutog: հեթանոս [het'anos] "narodnjak, seljak, pagan").

Za razne germanske paganske duhovnosti postoje razni nazivi. Najčešći su: odinizam, od imena boga Odina (staronordijski: Óðinn ), teodizam (engleski: theodism, od indoevropskog *tewtéh2- preko staroengleskog þéod "pleme, narod") ili engleski naziv za germanski paganizan: heathenism ili heathenry (za što ne postoji odgovarajući izraz u hrvatskom). Rabi se i staronordijski naziv forn siðr "stari običaji, stare navade" u izvornom ili suvremenim oblicima (forn sed u švedskom i norveškom ili firne Sitte u njemačkom). Pojam inn nýi siðr "novi običaji" odnosio se na kršćanstvo, a postoji i opreka: heiðinn siðr ÷ Kristinn siðr (paganizam ÷ kršćanstvo).
Poznat je i tradicionalni nordijski naziv ásatrú. Na staronordijskom imenica áss ili ás (m) (N. mn. æsir) znači "bog", čemu odgovara i ásynja (ž) (N. mn. ásynjur) "božica", što dolazi iz pragermanskog oblika *ansuz "bog" (kako se naziva i četvrta runa Ansuz). Imenica trú na staronordijskom znači "vjera", pa se složenica ásatrú prevodi "vjera bogova". Taj se naziv danas udomaćio u većini nordijskih jezika, norveški: Åsatru, švedski: Asatro, danski: Asetro, islandski: Ásatrú.

Baltički narodi svoje paganske duhovnosti nazivaju: romuva (u Litvi) i dievturība (u Latviji), što je prihvaćeno u tamošnjoj neopaganskoj zajednici.

Slavenski paganizam obično se naziva rodna vjera, rodnovjerje ili rodoslavlje (ruski: родноверие ili родославие,  ukrajinski: рiдна вiра, рідновірство ili рідновір'я, bjeloruski: роднавераваннe, poljski: rodzimowierstwo, češki: rodnověří, slovački: rodnoverie, bugarski: родноверие, srpski: родноверје, hrvatski: rodnovjerje ). U Zagrebu tako djeluje zajednica Rodnovjerna župa "Perunica". Ponekad se rabi i izraz slavenstvo, što se zadržalo u makedonskom: славјанство. U povijesti se u Hrvatskoj rabio i oblik: stara vjera, dok se pojam nova vjera odnosio na kršćanstvo.

vj. Iolar Sol, Zagreb, petak, 28. siječnja 2012.

29. siječnja 2012.

DOZNAJTE VIŠE:

Paganski kružoci

Paganska filozofija (1)

Paganska filozofija (2)