Kult Božice Majke

Postoji li još ijedna vrsta duhovnosti koja se nije pokušala nametnuti kao ona koja zna odgovor na sva pitanja? Pa opet, ljudi i dalje žive u problemima i pate. Prije tridesetak tisuća godina diljem planeta raštrkano su živjele paleolitske zajednice o kojima ne znamo mnogo. No, zabilježena su dva kulta, Rogatog Boga i Božice Majke. To su dva najdrevnija prikaza dviju energija, yin i yang, muškog i ženskog počela, duha i tvari. Ta pradavna civilizacija ostavila je spiljske crteže Rogatog, kasnije je pronađen na pečatnjacima Indske dolinske civilizacije, stare pet tisuća godina ili na Gundestrupskom kotlu, iz Latenske kulture, u 1. st. pr. n. e. u današnjoj Danskoj. Kipovi Božice Majke kao plodne majke širokih bokova i velikih grudi i trbuha, pronađena je u svakom kutku svijeta, duboko u kameno doba. Najpoznatija figurica je Venera iz Wilendorfa, u Austriji, stara oko dvadeset tisuća godina. S početkom Doba Ovna (1954. pr. n. e. – 221.) uveden je monoteizam, ne samo kod Mojsija, nego i diljem planeta.

Kult Božice Majke nestao je, ili bolje reći, ostao je prikriven. Trenutačno živimo u Dobu Riba. Nalazimo se na samom njegovom kraju. Ono će trajati još više od tri stoljeća, što je svega 16% njegova ukupnog trajanja. No, kao što se energije susjednih godišnjih doba isprepliću na način da se mijenjaju blagim prijelazom neovisno o kakvu datumu, tako se već danas čovječanstvo isprepliće s energijom budućeg Doba Vodenjaka. Ovo je doba poznato još i kao Doba duhovnosti, monoteizma i ribe. Žustrina i energičnost Ovna zamijenjena je senzibilnošću i empatijom, dubokim filozofskim promišljanjem i sklonošću mudrosti i znanju o onostranom i nespoznatljivom, što su sve odlike znaka Riba. Težnja za spoznajom dovela je do razvoja znanosti, ezoterije, filozofije, misticizma i prirodne magije. Znak Riba svojevrsni je "ispušni ventil" horoskopa, njegov posljednji znak koji je arhetip dobrote, suosjećanja i promišljanja o eshatološkim temama, posebice smrti i zagrobnom životu. Na scenu su nastupili melodramatski odnosi što je vidljivo kako u društvenom kodeksu ponašanja, do prevelike ranjivosti i ekspresivnosti suvremenog čovjeka. Ribe su vodeni znak čiji je vladar Neptun. On upravlja snovima, iluzijom, razočarenjem, obmanom, prijevarom, magijom, hipnozom, narkoticima, parfemima, ali i naftom. Zato je današnji, završni period Doba Riba, obilježen moći farmaceutske, kozmetičke i naftne industrije.

Duhovnost Doba Riba uvodi koncepte samilosti, suosjećanja, milosti i milosrđa, posebice ljubavi, pravičnosti i oprosta. Cijene se kreposti i nenasilje. S druge strane, Doba Riba ostat će ponajprije zapamćeno kao "doba kršćanstva". Ono je počelo 221. godine, a samo 159 godina kasnije, kršćanstvo postaje državna religija Rimskog carstva. Živimo u vrijeme zastoja spoznajnog kontinuiteta, što traje puna dva tisućljeća. Ponajprije je u judaizmu uspostavljen koncept grijeha, da bi se u kršćanstvu doktrina o otkupljenju i spasenju uzdigla na najviši filozofski i teološki ideal. No da biste imali koristi od otkupljenja, morate prihvatiti Krista, a to znači preobratiti se na kršćansku religiju. U suprotnom, nema spasenja. To je doba pohlepe i licemjerja. Vrijeme je to kad je znanost utonula u neptunovsku iluziju, kad je dogma zamijenila egzaktnost, a prave etičke vrijednosti lažni moral. Dana 16. lipnja 2376. godine počet će Doba Vodenjaka Trajat će do 4510., kada će početi Doba Jarca. S dolaskom Doba Vodenjaka, velikim monoteističkim religijama sve više će slabiti moć i ugled, te će se unutar sljedeća tri stoljeća i urušiti. Ukidanjem kulta Božice na površini su ostale samo tzv. "muške" arhetipske energije, poput dominacije, agresije, rasta, razvoja itd. Zato je i bilo toliko ratova, bešćutnosti, težnji za razvojem i ekspanzijom. Nitko u politici ne govori kako je koncept "gospodarskog rasta" besmislen. On u sebi podrazumijeva neprestanu proizvodnju, razvoj industrije i tehnologije, a to naprosto nije moguće bez neprekidnoga trošenja prirodnih resursa. Samim time, današnja civilizacija, zagađuje i ranjava Zemlju koja nije samo planet, treći kamenčić od Sunca, nego je i duhovni entitet, Gaja – jedinstveni ekosustav koji za ljude jest arhetip Majke. Monoteistička civilizacija glavni je krivac za veliku neravnotežu u kojoj se nalazi današnji svijet. Povratkom kulta Božice Majke vraćamo ravnotežu u svijet. Uz već navedene "muške" energije, vraćaju se i ženske, poput suosjećanja, solidarnosti, skrbi, majčinstva, nježnosti i sl.

U ljude će se vratiti svjesnost Božice Majke i njenih načela. Time će se ponovno uspostaviti ravnoteža u društvu, a socijalne će razlike početi nestajati. Nastupit će mnogo bolje vrijeme za život na Zemlji. Čovjek će se okrenuti kozmičkim i etičkim vrijednostima, napustit će barbarsko divljanje po planetu i razvit će mnoga znanja i sposobnosti koje ranije nije umio osvijestiti. Prestat će težiti gomilanju kapitala i sredstava, prestat će trošiti resurse i sirovine, a novac će potpuno izgubiti sadašnji smisao. To je tema knjige "Paganska filozofija" u kojoj prvi put, nakon godina istraživanja, iznosim zaokružen ontološki, gnoseološki, kozmološki, etički i eshatološki neopaganski filozofski sustav. Može li on ponuditi alternativu problemima suvremenog svijeta?

st. Iolar

Objektiv,  br. 51., 10.04.2012.

10. travnja 2012.