GORAN PULJKO

Odgovora na ovo pitanje vjerojatno postoji koliko i škola koje podučavaju neku vrstu terapeutskog energetskog rada. Još je vjerojatnije da ih postoji koliko i terapeuta u tom polju. A najvjerojatnije je da ih postoji i više iz jednostavnog razloga što i laici u području energetskih modaliteta imaju pravo na svoje mišljenje o tome što terapija energijom jest. Ključna riječ u ovoj rečenici bila bi mišljenje.

Zamijenimo li riječ mišljenje rječju osjećanje ili vlastito iskustvo mogli bi dobiti dugačak niz definicija, i one će sve redom biti jednako točne, vrijedne i važne. I tada bi mogli biti na dobrom putu da sami za sebe osjetimo odgovor na to pitanje.

Pojam energije dotiče samu granicu ljudskog uma i postavlja se pitanje ima li se uopće o čemu raspravljati, ili se um može ostaviti sa strane i posegnuti za drugim mehanizmima spoznaje kao što su osjećanje, intuicija, prepuštanje, uvid i vjera. Iako se u ovim potonjim stanjima čovjekove svijesti nalaze važni ključevi za razumjevanje energije, ipak ova struka, kao i svaka druga, ima svoje postavke, pravila i prokušane metode.

No sva ta struktura postoji tek zato da bi stvorila najbolje moguće uvjete kako bi energija sama odradila ono što ona radi. A ona radi dvije stvari: energija teče i energija podržava život. A prethodno spomenuti najbolji mogući uvjeti se uglavnom svode na to da se što kvalitetnije maknemo s puta energiji. Da uklonimo svoj ego u njegovom punom sjaju očekivanja, predrasuda, nastojanja, strahovanja, osuđivanja, izbjegavanja i dr. i da pustimo da budemo podržani. Živi. I da tečemo.

Što je, dakle, terapija energijom? Moja definicija bila bi svjesno prepuštanje onome što se ionako dešava samo po sebi. A kao ljudskim bićima utjelovljenim u dimenzijama prostora i vremena, bitna su nam pitanja kada će se to dogoditi, i kako će to utjecati na kvalitetu našeg života. Kako smanjiti patnju, a podržati obilje, napredak, mir i zadovoljstvo? To su teme kojima, na svoj osobit i skroman način, nastoje doprinjeti i energetski terapeuti.

Ako si na putu do postizanja mira i sreće postavimo kratkoročniji cilj kao npr. ozdravljenje od određenog simptoma, suočit ćemo se sa više razina tog poremećaja. Simptom sam po sebi predstavlja životnu nelagodu, i to je najizravnija razina. Taj simptom može biti uzrokovan blokadom u nekom dijelu energetskog sistema, i to bi bila dublja razina u odnosu na prethodnu. No i ta blokada mora imati neki svoj uzrok, a onda opet i taj uzrok ima svoj razlog postojanja.

Energija koja je dodana našem sustavu u obliku energetskog rada od strane terapeuta, može podržati sve ove razine. Može podignuti čovjekov obrambeni sistem i učiniti ga otpornijim, a može djelovati veoma duboko na podsvjesnu razinu, gdje se kriju uzroci mnogih uvjetovanosti u životu. Općenito se može reći da se iscjeljenjem uzroka postižu najveće promjene. No razina na kojoj će energetska intervencija pokrenuti promjenu najviše ovisi o primatelju. Ovisi o njegovoj spremnosti na vrstu promjene koja mu je potrebna za osobno iscjeljenje te o psihofizičkom stanju i mogućnostima. Ovdje treba imati na umu da je sve u stalnoj mijeni i da današnji vrhunac već sutra možemo promatrati sa neke nove visine, ali također je potrebno zadržati svjesnost o vlastitim mogućnostima i ograničenjima.

No energetski rad otvara još jednu dimenziju. Rad sa nečim što pokreće očigledne promjene, što možemo precizno osjetiti, što nas povezuje sa našom dubokom srži i pomaže nam da otkrijemo tko smo, što ima snagu da iscjeli fizičku bolest, da nas vrati na naš put, a da svo vrijeme nemamo pojma o čemu se zapravo radi, snažno otvara duhovnu dimenziju. Kazuje nam da je u redu da ništa ne znamo i da nemamo odgovore na najveća pitanja. Da je u redu da te odgovore prestanemo tražiti umom i da otvorimo percepciju izvan uma. I da u kreaciji postoji toliko toga za percipiranje i otkrivanje, i da bi jednom kada svi naši potencijali budu aktivirani, mogli početi pisati potpuno drugačiju povijest ljudskog roda.

Jesu li te velike tajne na dohvatu ruke svakog pojedinog čovjeka? Ako terapeut tek nastoji stvoriti najbolje moguće uvjete za rad same energije, što zaista radi ta energija? Radi li se uopće o ikakvom energetskom transferu ili o polju koje je uvijek prisutno i uvijek dostupno svakome tko se usudi posegnuti? I možemo li, za kraj, pokušati pomiriti promišljanja o materijalnoj, umnoj i duhovnoj dobrobiti energetskog rada poticajem da zadržimo svjesnost o maloprije spomenutim mogućnostima i ograničenjima, ali tek onoliko dugo koliko će nam biti potrebno da proizvedemo dovoljnu količinu strpljenja koja će nam trebati na putu promicanja tih granica?

29. srpnja 2010.