MILAN RADMANOVIĆ

Astrologija nije jednostavna disciplina, da jest bilo bi mnogo više ostvarenih predviđanja. Možda astrologija nije disciplina nego vještina. Disciplina je razrađen sustav ili dogma, a zvuči i nekako znanstveno. Točnije, zvuči kao da ima veze i s religijom i sa znanošću, a to je mjesto koje inače zauzima astrologija. No, netko jest vješt ili sposoban predvidjeti budućnost, a netko nije. Vještina očito ima više veze s talentom, a time općenito govoreći – i s umjetnošću.

Astrologija je dakako i umjetnost. Kako ne znamo pravu prirodu astrologije, za vjerovati je da je astrologija jednako umjetnost koliko i filozofija, zvjezdana religija ili čak možda znanost. Negdje sam pročitao da je astrologija etnoastronomija, što je, moramo priznati, interesantna terminologija s kojom se sad nemamo vremena baviti.

Utabane staze dogmi, sljedbenici i vjerovanja u nečija učenja, običaji i zakonitosti… sve je to od male pomoći kod proricanja budućnosti. Čak i tamo gdje je mnogo toga poznato, gdje se očekuje logičan razvoj događanja u budućnosti, gdje inače razne zakonitosti imaju smisla, primjerice u ekonomiji; predviđanja ne moraju imati smisla.

Jung je primijetio da prirodni zakoni nisu baš uvijek jednostavni za tumačenje (ili nisu banalni i kada izgledaju jednostavnim), dok je Einstein primijetio da stvari ne treba toliko usitnjavati ili raščlanjivati da izgube smisao koji imaju kao cjelina. Neka je to aluzija na planetarne konfiguracije kakve su tijekom proljeća i ljeta ove godine ponukale mnoge astrologe da isprobaju svoje prognostičke sposobnosti. Kako su aspekti planeta imali snažno značenje, predviđene su razne katastrofe, prevrati i ratovi, no dogodila se samo suša u Rusiji i poplave u Pakistanu. Snažni su aspekti uglavnom prošli, no značenje pomrčine Sunca s početka srpnja ostala je enigma, budući da ona može imati i naknadno djelovanje. Pragmatično je pitanje – po čemu bismo trebali vjerovati da je 2012. godina tako značajna… ili točnije značajnija od ove 2010., kad planetarne konfiguracije za 2012. imaju daleko manje značenje?

Izgleda da je mnogima važnije vjerovanje u validnost majanskog kalendara (iako je on samo jedan od mnogih) negoli u neko astrološko tumačenje. Inače, kalendar je jednako predmet astronomije, koliko i astrologije. Možda je nekako logičnije tumačiti 2010., kao i eventualno 2011. godinu, kao uvod u 2012. jer možemo primijetiti da nešto nastaje negdje na astralnom nivou prije negoli se pojavi u realnosti, pa bismo stoga trebali, budući da su tamo i zvijezde i planete, znati nešto o tome. Inače je lako biti general poslije bitke.

Niti je lako biti astrolog niti je odviše pametno uzdati se u kratko živuću slavu eventualno stečenu na pogođenim predviđanjima. Informacije se danas brzo šire, ali i brzo zaboravljaju. Na sreću mnogih, brzo se zaboravljaju i promašaji. Sve se nekako događa po načelu: ako prođe – prođe, na nekim instant ili ad hoc metodama, uzdamo se u sreću nesvjesno stavljajući astrologiju u okvire proricatelja sreće baš kao u neka antička vremena, dok istodobno zahtijevamo priznanje astrologije. Kako je astrologija po svojoj prirodi binarna (ili dualna), dvije su ptice dobar sinonim za astrologiju, posebice glede predviđanja u astrologiji. Prva je paun kao simbol astrologa koji je pogodio predviđanja, a druga je noj kao simbol onoga tko je promašio. Simbolika nije smiješna jer je pijesak u koji je noj zabio glavu simbol racionalnosti znaka Djevice. Može biti da je netko svoje predviđanje, ili točnije rečeno intuiciju, opteretio s previše logike ili cenzure vlastitog ratia pa mu se stoga morao dogoditi promašaj.

Nije zato lako biti astrolog jer bi on trebao znati što će u budućnosti značiti neki odnos nebeskih tijela, kome će zapravo taj odnos nešto značiti, gdje će se i kada predviđeni događaj dogoditi. Uostalom, sve imalo značajno što se danas dogodi u svijetu ima i neko globalno značenje. Mundana ili globalna predviđanja ponekad su imala i drastične učinke. Nekih se godina oko kraja prvog milenija mnogo planeta našlo u znaku Vage što su tadašnji astrolozi protumačili kao mogućnost da svijet bude opustošen snažnim vjetrovima (Vaga je zračni znak), pa je u nekim krajevima Europe došlo do masovne histerije, ljudi su prodavali kuće u bescjenje, te se ukopavali u razne zemunice ili podrume. Također, negdje oko polovine drugog milenija opet je nastala histerija, no ovaj put zbog straha od novog potopa zbog mnogo planeta u znaku Riba (koje su vodeni znak). Vjerojatno su opet mnogi u bescjenje prodavali imanja da bi se mogli preseliti negdje u planine. Predviđena godina bila je doduše kišna, ali koliko znamo potopa nije bilo.

Dakako da postoji značajan broj pogođenih mundanih predviđanja (onih koji se odnose na javne stvari, gradove i države, potrese, ratove, politiku i sl.). Sam je Kepler u više navrata dao razna točna predviđanja, neki su astrolozi predvidjeli dolazak kuge, a među svećenicima je u to vrijeme bilo astrologa, poput izvjesnog Martina Polića koji je godinama davao točne vremenske prognoze zasnovane na astrologiji. Što je onda s današnjim astrolozima? Nisu li oni blijeda preslika ili imitacija astrologa iz Srednjeg vijeka ili je možda život postao daleko složeniji, suviše kompliciran za tumačenje s pomoću desetak nebeskih tijela? Ili su možda astrolozi danas nešto drugo, možda su na neki način inhibirani raskolom između religije i znanosti?

Nedavna deveta godišnjica rušenja dvaju tornjeva Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku primjer je složenosti predviđanja. Dugotrajna opozicija između Saturna i Plutona, te znakova Blizanaca i Strijelca lagana je za naknadno tumačenje. No tko je mogao znati kada će se to nešto dogoditi (riječ je o sporim planetima), gdje će to biti (mnoge zemlje ili gradovi imaju simboliku tih znakova), što će se točno dogoditi (mogućnosti su višestruke, kao i simbolika planeta i znakova), te koliku će važnosti imati događaj (mogao je biti potres ili neki drugi događaj bez političkog predznaka)?

Uzgred, što je s horoskopima stradalih u toj tragediji? Riječ je o velikom broju osoba poginulih na različite načine u relativno isto vrijeme. Kada je, astrološki gledano, riječ o tako velikom broju horoskopa, potreban nam je samo jedan od njih (osim eventualno za istraživanje). U suprotnom bismo naišli na velika proturječja. U nekim slučajevima, tragedije se jasnije vide u horoskopima preživjelih, svjedoka ili nekoga tko je emotivno ili nekako drukčije vezan za nekog od stradalih. Pojedinačni je horoskop predstavnik svih ostalih. Isto tako, horoskop astrologa stoji ispred svih mogućih događanja koja on predviđa. Nema li taj horoskop karizmu, niti predviđanja astrologa neće imati značenja.

26. rujna 2010.

PRETHODNA KOLUMNA:

TV prostitucija astrologije