DUBRAVKA BRATOLJIĆ

Jasno je da postoji jezik i način komunikacije između ljudi i biljaka, ljudi i životinja, biljaka i biljaka, životinja i životinja, no je li i kako moguća komunikacija između recimo životinja i biljaka?

Postoji li neki određeni mehanizam kako se to zbiva ili bismo sve mogli shvatiti na način univerzalne svijesti prirode koja u nekom svom savršenstvu i nama premalo poznatom i jasnom jedinstvu komunicira stalno u svim svojim segmentima i elementima?

U nekim dubokim prašumama južnoameričkog kontinenta još su uvijek otvorene velike apoteke u kojima je moguće naći, vrlo vjerojatno, za svaku bolest odgovarajuću biljku-lijek. Poznata je priča u kojoj su znanstvenici koji se bave proučavanjem biljnih pripravaka koji dolaze upravo iz tog područja upitali domoroce: "Kako pobogu znate koju biljku, u kojem omjeru i u kojoj kombinaciji uzeti kako biste liječili sasvim konkretan problem?!" Njihov je odgovor bio u stvari jedini moguć – BILJKE SU NAM TAKO REKLE.
I to je to.

Kroz šamanski trans, kroz iskustva svakog od članova plemena koji će kad-tad proći kroz inicijacijski ritual, biljke će progovoriti i otvoriti širom vrata unutrašnje percepcije i pokazati druge dimenzije postojanja, napučene drugim vrstama stanovnika. Jedan od bijelih putnika koji je pričao o svom iskustvu i sudjelovanju na jednom od rituala u kojem se rabila određena sveta biljka, halucinogena, inicijacijska, pričao je kako se pod njenim djelovanjem odvojio od sela u kojem su se nalazili i zašao dosta duboko u prašumu i noć. Biljka je radila svoje, trans je bio dubok, doživljaji i iskustva su se nizali, a on je noć proveo okružen zvucima i glasovima, usred totalnog mraka. Stajao je ispred ogromnog drveta i pričao cijelu noć s njim, uvjeren da priča sa svim likovima i osobama iz svojih "filmova". Ujutro se kraj tog drveta i probudio.

Noć u prašumi u kojoj na svakom koraku nešto puzi, hoda, leti, vreba, bulji, njuši, čeka, traži, prošla je bez i jednog pa i najmanjeg ugriza insekta, a kamoli nečeg ozbiljnijeg.

Za to vrijeme, njegov je prijatelj zabrinut za njega, u selu ispitivao domoroce nije li opasno i nepromišljeno ostaviti ga samoga u šumi, ne bi li bilo dobro otići i čuvati ga za vrijeme inicijacijskog rituala? Oni su odmahivali rukom, savršeno nezainteresirani za takvu vrstu brige i odgovorili mu: "Ne brini se, tvoj je prijatelj siguran, ŽIVOTINJE ZNAJU DA JE BILJKA U NJEMU!"

5. listopada 2010.

PRETHODNA KOLUMNA

Elementalna bića (1)