Mami AMIOR

CVIJET I JA

Bilo je to tamo negdje oko Svih svetih
kada šumom prolazih,
pa začuh neki žamor, doduše jako tih
dok jedan glas ne izdvojih.

Shvatih, obraća mi se cvijet
lijep kao cijeli svijet,
savršenstvo bez ijedne mane
u koji sva ljepota stane.

"Daj, molim te, zamoli te ljude
da se probude,
jer ni u šumi, ni usred parka
ne možemo pobjeći od tog masakra.

Dobro, naviknuli smo već
da nas tretirate kao roblje
ali pretjerujete stvarno
s tim odnošenjem na groblje.

Umjesto da zbog mrtvih
i nama namjenjujete smrt
bolje bi bilo da od groblja
napravite veliki vrt.

Ne tražimo od vas
da se jedni drugima divimo
ali kao što mi puštamo vas
pustite i vi nas da živimo".

Nisam se kao odgovor sjetio
čak ni jedne otrcane fraze
samo sam iz kuće izbacio
sve do jedne vaze.

1. studenoga 2010.

PRETHODNA KOLUMNA

Kako su nas zajebali (3)