Najpoznatiji znanstvenik na polju fraktalne geometrije Benoît Mandelbrot umro je 14. listopada 2010. u 85. godini od posljedica raka gušterače u Cambridgeu (Massachusetts, SAD). Rođen je u Varšavi 20. studenog 1924. Školovao se u Parizu, a od 1958. radio je u IBM-ovu istraživačkom centru Thomas J. Watson Research Center (Yorktown Heights, New York, SAD).
Izmislio je pojam fraktal. Fraktali su geometrijski objekti čija je fraktalna dimenzija strogo veća od topološke dimenzije. Drugim riječima, to su objekti koji daju jednaku razinu detalja neovisno o razlučivosti  koju koristimo.

Dakle, fraktale je moguće uvećavati beskonačno mnogo, a da se pri svakom novom povećanju vide neki detalji koji prije povećanja nisu bili vidljivi, i da količina novih detalja uvijek bude otprilike jednaka. Oni su (barem približno) samoslični (sastoje se od umanjenih verzija samih sebe), ali isuviše nepravilni da bi se opisali jednostavnom geometrijom. Tako npr. dužina nije fraktal, iako je samoslična (sastoji se od beskonačno mnogo dužina, a sve su dužine slične). Laički rečeno, oni su "načičkani" do u beskonačnost.
Prije Mandelbrota, teorije o fraktalima smatrane su izoliranima i neprirodnima, no on ih je uspio ujediniti u jedinstvenu teoriju. Inzistirao je na uporabi fraktala kao realnih i korisnih modela za mnoge prirodne fenomene, uključujući oblike obala i rijeka, strukturu biljaka, krvnih žila i pluća, jata galaktika, Brownovo kretanje, cijene na burzi i sl. Smatrao je kako su fraktali intuitivniji i prirodniji, nego objekti tradicionalne euklidske geometrije.

Kao što kaže u uvodu fraktalne geometrije prirode:

Clouds are not spheres, mountains are not cones, coastlines are not circles, and bark is not smooth, nor does lightning travel in a straight line.

Oblaci nisu sfere, planine nisu stošci, obale nisu krugovi, kora nije glatka, niti munja ne putuje ravnom linijom.

Ostat će najpoznatiji po otkriću Mandelbrotova skupa – najsavršenijeg od svih fraktala. Kad povećamo njegove dijelove, ponovno se ukazuju isti oblici – on ima svojstvo samosličnosti.

Mandelbrotov skup zapravo je skup koji obuhvaća samo neke, točno zadane, točke T(a,b) u ravnini. Ako te točke, dakle one koje pripadaju Mandelbrotovu skupu, prikažemo crnom bojom, a sve ostale bijelom (ili ih uopće ne nacrtamo), dobili smo crno-bijelu sliku koja predstavlja pravi Mandelbrotov skup.

alt=""

19. listopada 2010.